Konceptualni okvir

Platforma za eksperiment 1.2. je druga u nizu od tri koje će se dogoditi u galeriji VN koja je ujedno i gradska čitaonica za vrijeme izložbenih programa. Rezultat prvog izdanja platforme, na temelju predložaka-novinskih članaka dnevnih tiskovina koje čitači redovito čitaju, bilo je hibridiziranje prostora osvještavanjem egzistiranja svakodnevnih prostora kao scenskih i ambijentalnih prostora u stvaranja audio-vizualnog događaja kao kolektivnog istraživanja.

Interakcija u odnosima, života izvan i unutar prostora galerije VN upućuju nas na priče koje su kreirane tijekom vremena boravka u čitaonici građana ili svakodnevnog rutiniranog rada, u prolascima, nepoznatih prolaznika i poznatih susjeda. Ukoliko bismo stavili ljude u neki prostor i odmah analizirali njihove odnose, ti odnosi bi bili u najboljem slučaju trenutne fizičke senzacije, nastale u dodiru tijela i asfalta i zidova. Platforma za eksperiment 1.2. je istovremeno pozornica, priča, i priča o tome kako je nastajala priča.

Čitaonica VN je pripovjedač! Ukoliko naravno prihvatimo kako je taj specifičan prostor mjesto u kojem se; a) spajaju koordinate vanjskog prostora koje u čitaonicu donose čitači, prolaznici, zaposlenici u obližnjim tvrtkama ili stanari u kvartu, te b) mjesto “tvorbe novih riječi”.

U ovom posljednjem primjeru “riječi” znače nove oblike informacija i same po sebi su pripovjetka. Naime, doslovno, graditi nove riječi istovremeno znači koristiti postojeće jezično blago, ali i od njega nove riječi stvarati izvođenjem ili slaganjem. Najbolji primjer je Ujevićeva originalna kovanica “sasnem”, u stihovima - da mlijeko plave bajke sasnem - koja u sebi na značenjskoj ravni spaja sisanje i sažimanje, metafora stanja ali i želje za odlaskom koji bi istovremeno bio povratak u prošlo vrijeme.

Na taj način izlaganje okolnosti nastanka riječi postaje kratka priča sama za sebe, koja je svojim oblikom istovremeno i metafora. Tako i narativi nastali u različitim situacijama na specifičnoj lokaciji galerije VN-a mogu biti nazivani prikazivanjem; vezanim uz svojevrsno živo dokumentarno kazalište u realnom vremenu, kazivanjem; dakle storytellingom publike koja glumi prema metaforičkoj “kameri”, te opisivanjem koje je podložno pravom umjetničkom pripovjedanju koje je pak uvijek ideološki obojano, pa je opisivanje, iako drugorazredno, zapravo slobodno jer je rasterećeno od naše političke ocjene ili pritiska.

Tvorbe riječi, mjesta tvorbe

Specifičan prostor:

1. koji je precizno specificiran; definiran
2. koji je karakterističan za određeni specijes ili ga sadrži
3. koji se razlikuje od drugih; jedinstven, poseban, specijalan

Priča:

(franc. histoire, engl. story, njem. Geschichte), u širem i kolokvijalnom značenju, način verbalnog ustrojavanja stečenog, ali kaotičnog iskustva iz povlaštene perspektive naknadnog uvida u njega. No iako svojom organizacijskom dimenzijom oslobađa od zbunjenosti pred (individualnom ili kolektivnom) prošlošću i omogućuje izvlačenje pouke za budućnost, priča u isti mah zbog svojega retrospektivnoga karaktera podrazumijeva mogućnost izmišljanja, »bajanja«. Ta su dva aspekta, svojstvena najširemu značenju pojma, naizmjence izbijala u prvi plan.